Budnosti nikan dosta gospodjice od tri pedlja
Na krivinama zadnji vagoni ludjacki tresu
I mnogi prazne crijeva zaboravljajuci stid
A oholost nekad sudjena da bude vrlinom
Splasnjava na ocigled I smrdi nadaleko
I nitko nema snage da odagna propadanje
I nitko I ne pokusava da bude vise od hladne zelatine
Koja laprda medju krajnostima kao rijetko govno
Dok svi tvoji besprizorni usrecitelji
I samozvani stovaoci onog sto ne razumiju
I svi tvoji placeni nitkovi dousnici I sjecikase
I svi tvoji mutavi urlatori zvucnih titula
Hrabro spletkare zasticeni lopovskim kodeksom
Koji stiti vernike od zarazenih
A svaku duhovitost uvijek I na vrijeme
Efikasno lijece you samom zacetku
Pa kakvo ime da ti damo gospodjice od tri pedlja
Krivo srastanje gospodine krivo srastanje
Kao kad bogate prose za miraz
A talon nose ruzni I opaki
S necuvenom moci da tjeraju sto zazele
Mnogo ih je I strasno galame
Obicno razbiju sva ogledala na koja naidju
Da ne ostane ni pomen na ljepotu