Ti budi dobro, moja bivša voljena,
Džaba priča u prazno, al' već si me preboljela,
Otišla si od mene, sudbina te odvela,
Ako ćemo iskreno, nisi me ni voljela.
Ja još tražim te u sjenci svoje sjenke,
Al' i ja sam postao sjena te iste.
Slike nisu više kao nekad čiste,
Al' ne želim da ih vratim, naše gotove su bitke.
Možda i ja grešku napravio jesam,
Al' ostalo je pitanje kako, šta i gdje sad?
Volio te jesam, borio se jesam,
Al' ja u to vrijeme nisam znao gdje sam.
Sad shvatio sve sam, izgubio adresar,
Na druge bio bijesan, mislio da sam sretan.
Al' misli ništa ne znače jer sada nove trebat će,
Nisam ne znam gdje, al' više nisi mi sve.

Tjeram sjećanja, al' nikako ne odlaze,
Stari bolovi koji nikako ne prolaze,
Jer novi mi dani sada redom dolaze,
Zato davno sam prestao da brojim svoje poraze.
Jer ti najveći poraz si mi bila,
Al' i dalje pamtim te oči aprila.
Ti znaš da uzdizao sam te do neba,
Sada proklinjem dan kad si me srela.
Ono što smo imali, ne moraš da sjećaš se,
Otišla si sama i za mnom ne okreći se.
Jer džaba želja kada nije sudbina,
Al' svojim riječima davno si me ubila.
I ovo sam pisao, svaka riječ mi pada
Dok lutao sam našim ulicama grada,
Al' shvatit ćeš sve, nekad... valjda...


Volio te jesam, život mogao ti dati,
Al' od tog dana samo tuga me prati.
Znaj nisi morala da se pojaviš i odeš,
Ko i sve prije tebe, nož u leđa bodeš.
Dok sam te ja volio, ti voljela si druge,
Ja sam ti bio prekrivač te tuge,
I samo zato tebi bolje da bude,
Al' nisi ni ti znala šta ćeš od te muke.

Volio te jesam, život mogao ti dati,
Al' od tog dana samo tuga me prati.
Znaj nisi morala da se pojaviš i odeš,
Ko i sve prije tebe, nož u leđa bodeš.
Dok sam te ja volio, ti voljela si druge,
Ja sam ti bio prekrivač te tuge,
I samo zato tebi bolje da bude,
Al' nisi ni ti znala...