Oko mene sve je laž, ma dosta je bilo
da mi je vlastiti život za druge jalov i pirov
ali takve su i pobjede od prve sekunde
do onoga trena kad ću samo skončat i umrijet
kćeri žao mi je, nisam znao drugčije voljet
tu sam pustio korjen ne znajući za ništa bolje
više ne znamo što znači biti običan čovjek
sve je otišlo k vragu a može biti još gore
svi su posebni, narcisi, misle samo o sebi
želim da prvi udah ujedno bude im posljednji
lažu nam od kolijevke, pa već od prvih pjesama
mirno spavaj anđele, majci je noć bezsana
um blesana tlo je samo pogodno za rast
percepcije svijeta u kojem ne postoji vrag
indoktornirani strah i pitanja "gdje je raj "
u utrci za lovom mi izgubit ćemo sjaj
jučer žedne su nas preveli preko velike vode
danas truju nas sa riječima što uhu nam gode
sutra rušiti će snove, stvarat moderno roblje
džaba bič i koplje, čovjek je odavno slomljen
čekaj sustav je takav, mi smo odavno robovi
naša bolest je glupost od koje nesvjesno oboliš
Vidi privatni mediji šire tu propagandu
ima dana kad se osjećam ko primitivni majmun
poslušan i pasivan , limitiranog razuma
i onda se pitam zašto nestaje nam prašuma
lažu nam o postanku čovjeka, daj mi svrhu
krv teče oko rase, a imamo jednu - ljudsku
S druge strane nameću nam upitne slobode
mogu mijenjati spol, al nemogu priznat bolest
Pa se miješam s rodom, jeli on ona ili ono
isto govno, bitno da nisu u dodiru s Bogom
Nemamo mnogo, sklapamo te saveze na krvi
a čisto sumnjam da smo u ičemu bili prvi
Ni gagarin ni amstrong, ma sve je to privid
mrtvi nemogu govorit ništa protiv živih
Ne brini, ovaj poredak past će jednog dana
nisam hrabar, al nema toga ko će vječno vladat
Gdje je nada,možda leži u drevnim spisima
na istom onom mjestu gdje leži i sva istina
previše pitanja, a odgovori su plitki
Postaješ problem samo ako počneš glavom mislit
mimikrija, simbioza pohlepe i moći
uz okrilje noći razlog svega je očit
sve počiva na premisi od velikog praska
od stanica evoluirala ovozemaljska rasa
ma kakav Darwin maci pa mi smo jedina vrsta
koja ubija druge isključivo zbog svog gušta
(Kročimo li istim putem) al ja ne mogu dugo
il ću progledat ili će me otpuhati jugo
slava novac i kuće mi ne predstavljaju uspjeh
ako ne slušate razum, barem slušajte srce
pružajte ruke i širite samo ono dobro
Hodajte s Bogom, naprotiv izbacite sav otrov
ako je sigurno išta to je koji gram duše
energija se ne gubi, to nas slučajno uče
Djeci ubijamo maštu, nekako stvoramo biljke
šta se čudimo pa djeca su naše vlastite slike
nismo divergentni, molim vas gledajte dalje
možda ne živimo u matrici ali živimo neznanje
vrijeme ne staje, naša prognoza je loša
ništa nije slučajno tornado poplava il požar
Nije nam tvrda koža, al imamo džon obraz
od kad divovi nas gaze, svima ispran je mozak
živa narkoza, lažni porezi su kao sedativ
čak ni scenarist ne želi više gledat film
pušten je bijeli dim, imamo novog vođu
na smrti kajanje i testamenti dobro dođu
taština, vanjština, sve je odavno puklo
drago kamenje i zlato care mijenjaj za ruho
svi su bučni uuuu, a ovo vrijeme je gluho
kao dotični i ja vam bacam bube u uho